Vojvoda Đurišić je bio u stalnom kontaktu sa Vrhovnim komadantom Dražom Mihailovićem.Po pristanku i ovlašćenju njegovom,Đurišić je otpočeo pregovore sa princom Mark Đonom koji je preuzeo komandu nad svim oružanim snagama u Albaniji.
Sama smisao sporazuma je bila u nenapadanju između četničkih inacionalno orjentisanih albanskih snaga i zajedničku borbu protiv nacističkog okupatora.Albanija je bila pod invazijom italijanskih trupa od 1939.godine.
Ovim sporazumom srpska strana je dobijala široki izlaz na more i mogućnost dočeka Kralja,Vlade naših i savezničkih trupa i zajedničku borbu protiv neprijatelja na tzv. Novom frontu koji bi uveliko bio značajan za globalnu borbu protivu Hitlera i njegovih saveznika.Zato je i Draža Mihailović naložio Vojvodi Đurišiću da izvrši pregovore sa albanskim princom Mark Đonom.
U takvom vidu saradnje prvenstveno je trebalo okupiti velike narodne mase i objasniti značenje dogovora jer trebale su se smiriti strasti i dugogodišnje mržnje koje su vladale na prostorima razgraničenja Crne Gore i Albanije.Međutim u svim planiranjima donekle su zapostavljene opasnosti koje su zadavali komunisti sa obe strane pregovarača kao i albanske zločinačke horde koje žedne srpske krvi pokušavaju na svaki način da osujete saradnju i borbu protivu okupatora kojemu su i pristali na početku italijanske okupacije.
Sastanak je bio zakazan u Tuzima , koji su zauzeli Albanci nakon kapitulacije naše vojske,ali albanski princ je doznao za mogućnost izvoĐenja atentata na pregovarač pa je doputovao u Podgoricu.
Sam sastanak je tekao udvoje između Vojvode Pavla i princa Marka Đona,sa pristankom četničke komande odnosno Vojvode ostalo je samo da princ pripremi Odbor narodnih prvaka u Albaniji koji će prihvatiti sporazum i pripremiti narodne mase na taj poduhvat,po čemu bi isti sporazum postao punosnažan.
Albanski zavjerenici kada su saznali da su razotkriveni i da je princ Đon u Podgorici prešli su neopaženo na teritoriju Crne Gore i napravili zasjedu na kolonu zvaničnika Albanije i Crne Gore,tj. Na princa Mark Đona i Vojvodu Pavla Đurišića koji je iz domaćinskih razloga htjeo da isprati gosta do granice države.Zavjerenici poštujući pravilo neprolijevanja sopstvene krvi propustili su vizilo njihovog princa I ranili Vojvodu Pavla.rane dobijene u pokušaju likvidacije su bile veoma teške I opasne.
Sama akcija atentata je označila pogoršanje odnosa dvije strane i onemogućavala daljni tok razvijanja plana na sporazumu na kojemu su radili Đon I Vojvoda.
13.oktobra Pavle Đurišić je imenovao Novicu Popovića da ga zastupa u pregovorima sa albanskim zvaničnicima i završi započeti posao.
Sporazum je postignut u Skadru 15 . oktobra i nosio je glavne tačke:
1.Objedinjenje nacionalnih albanskih snaga i četnika pod vrhovnom komandom Draže Mihailovića;
2. Skadar da je sjedište Vrhovnog štaba;
3.Da Pavle ĐurišIć pošalje snage u Skadar pri čemu da se manifestuje saradnja borbe protiv komunista i time podigne moral nacionalista u Albaniji;
4.Da albansko vođstvo osigura cjelokupnu ishranu četnicima za 100,000 vojnika za šest mjeseci,uzimajući u obzir oduzimanje punih magacina od Njemaca koje su imali u Skadru;
To su bile osnovne tačke sporazuma koji je postignut i predstavnici sa obje strane su ga počeli promovisati.
Međutim obrt političkih igara u cjelosvjetskoj situaciji je uzeo drugačiji obrt.
Naime Vrhovna komanda je bila prisiljena da se drži drugih planova i obećanja iz Londona i umjesto sastajanja na jugu sa Vladom i saveznicima naredba Vojvodi Đurišiću je došla direktno od Đen. Draže da počinje povlačenje pred ogromnim snagama osovine ,prema Bosni.U bosni se trebao napraviti susret sa saveznicima i pregrupisavanje snaga za danjne akcije.
Prvi pokret četničkih jedinica iz Crne Gore je uslijedio 3. decembra pri čemu je krenulo preko 12000 boraca i 10000 nacionalnih porodica,sa 72 sveštenika pred kojima Mitropolit Joanikije.